Digitalizacija zdravstvene dokumentacije u Bosni i Hercegovini polako izlazi iz faze najave i prelazi u konkretna rješenja koja bi pacijentima mogla olakšati pristup nalazima, terapijama i osnovnim podacima o liječenju. Umjesto oslanjanja na papirne upute i fizičko nošenje dokumentacije od jedne ustanove do druge, građani bi ubuduće mogli imati pregledniji i brži uvid u vlastitu zdravstvenu historiju.
Suština promjena leži u elektronskim zdravstvenim kartonima, odnosno u povezivanju medicinskih informacija koje su do sada često bile rasute po različitim ustanovama i administrativnim evidencijama. Takav pristup ne znači samo manje papira, nego i manje ponavljanja istih koraka pri svakom odlasku ljekaru. Za pacijenta to može značiti manje čekanja, a za zdravstvene radnike lakši pregled ranijih dijagnoza i ranije propisane terapije.
Prema informacijama koje je objavilo Federalno ministarstvo zdravstva, u Bosni i Hercegovini je još 2023. godine pokrenuta analiza zdravstvenih informacionih sistema u saradnji sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom. Taj korak bio je važan jer je trebalo procijeniti koliko su postojeći sistemi spremni za daljnje digitalne usluge i gdje se nalazi prostor za njihovo unapređenje.
U tom okviru spominje se i razvoj elektronskih kartona kao jednog od rješenja koje bi moglo povezati različite dijelove zdravstvenog sistema.
Ono što ovu temu čini posebno značajnom jeste činjenica da se ne radi samo o tehničkom unapređenju, nego o promjeni načina na koji zdravstvene ustanove rade s podacima. Elektronski karton bi, uz odgovarajuće ovlaštenje, mogao objediniti ranije dijagnoze, laboratorijske nalaze, informacije o alergijama i podatke o terapijama.
U praksi to znači da ljekar ne bi morao ponovo tražiti dokumentaciju koju već posjeduje neka druga ustanova, nego bi do podataka dolazio brže i urednije, uz manje administrativnih prepreka.
U izvornim informacijama navodi se i mogućnost dodjele jedinstvenog zdravstvenog identifikatora pacijentima, čime bi se njihovi podaci lakše povezivali unutar sistema. Također se spominje ažuriranje medicinske dokumentacije u roku od 24 sata, iako se naglašava da bi stvarna primjena takvog pravila zavisila od konkretnog sistema i propisa. Upravo zato se oko digitalizacije ne može govoriti kao o jednoj jednostavnoj promjeni, već o nizu tehničkih i organizacijskih koraka koje treba uskladiti.
U tom procesu važan je i širi institucionalni okvir. Zdravstveni sistemi u Bosni i Hercegovini funkcionišu na više nivoa, pa svako povezivanje podataka traži usklađivanje različitih procedura, softverskih rješenja i odgovornosti. Zato elektronski karton nije tek nova aplikacija ili servis, nego dio mnogo veće promjene koja mora biti pažljivo vođena da bi bila upotrebljiva u svakodnevnom radu ambulanti, bolnica i domova zdravlja.
Korištenje podataka u hitnim situacijama
Najveći smisao elektronskih kartona pokazuje se upravo u situacijama kada je vrijeme presudno. Ako pacijent nije u stanju da objasni koje lijekove koristi, na koje bolesti se liječi ili ima li poznate alergije, brz pristup tačnim medicinskim podacima može pomoći ljekarima da donesu odluke bez nepotrebnog odlaganja. To je posebno važno u hitnoj medicini, gdje minuta ponekad mijenja tok liječenja.
Upravo iz tog razloga digitalizacija nije samo pitanje udobnosti, nego i sigurnosti pacijenata. Ako su podaci uredno povezani i dostupni ovlaštenim osobama, smanjuje se mogućnost da ključne informacije ostanu u nekoj staroj fascikli, na papiru ili u arhivi udaljene ustanove. Istovremeno, to traži i visok nivo organizacije, jer bi sistem bez jasnih pravila mogao stvoriti nove probleme umjesto da ih rješava.
Kako je objavio domaći poslovni portal Akta.ba, u Kantonu Sarajevo su već razvijene određene digitalne usluge, među kojima su elektronske uputnice, recepti i zdravstveni kartoni. Taj primjer pokazuje da digitalno zdravstvo nije samo plan na papiru, nego proces koji je u pojedinim dijelovima sistema već počeo. Daljnje povezivanje ustanova moglo bi dodatno olakšati razmjenu informacija i komunikaciju s pacijentima.
Sličan smjer razvoja spominje se i u Zeničko-dobojskom kantonu, gdje je Akta.ba izvijestila o nabavkama softverskih rješenja za nadogradnju elektronskih zdravstvenih kartona. Takvi projekti ukazuju da se digitalna infrastruktura ne razvija jednim potezom, nego kroz više zasebnih zahvata, prilagođenih lokalnim potrebama i mogućnostima. To je čest obrazac u zdravstvenim sistemima koji se istovremeno modernizuju i pokušavaju zadržati stabilnost postojećeg rada.
Ipak, uz sve prednosti, najosjetljiviji dio cijele priče ostaje privatnost. Medicinska dokumentacija sadrži izuzetno osjetljive podatke i zato pristup mora biti ograničen isključivo na ovlaštene osobe. Sigurnosne provjere, zaštita korisničkih računa i odgovornost zaposlenih predstavljaju temelj svakog sistema koji želi biti pouzdan. Bez toga, digitalizacija bi mogla izgubiti povjerenje upravo onih zbog kojih postoji.
U praksi će mnogo zavisiti i od toga kako će se rješavati razlike između postojećih rješenja. Neke ustanove već imaju dio digitalne infrastrukture, dok druge tek prelaze na takav model rada. Zbog toga se u cijelom procesu kao ključna pokazuje međusobna kompatibilnost sistema, bez koje podaci ne mogu cirkulisati onako kako se od njih očekuje.
Ako taj dio izostane, napredak bi mogao ostati ograničen na pojedinačne projekte, bez šireg efekta na svakodnevno liječenje.
Šta pacijentima može donijeti novi model
Za pacijente bi najveća korist bila u jednostavnijem pristupu vlastitim podacima. Sigurni internetski portali mogli bi omogućiti pregled nalaza, terapija i drugih dostupnih informacija bez nepotrebnih odlazaka u zdravstvene ustanove. To je posebno značajno za one koji često prate hronične bolesti, ali i za porodice koje vode računa o zdravstvenom stanju starijih članova ili djece.
Takav model mogao bi smanjiti gužve na šalterima i rasteretiti administraciju, ali ne bi ukinuo potrebu za ljudskim nadzorom. Naprotiv, u digitalnom sistemu uloga zdravstvenih radnika postaje još odgovornija, jer oni odlučuju ko ima pristup kojim podacima i u kojem trenutku. Zbog toga je važno da se uz tehničku infrastrukturu razvija i jasna procedura obuke zaposlenih.
Sve to pokazuje da promjene u zdravstvu nisu ograničene samo na softver i baze podataka. Riječ je o mnogo širem procesu koji uključuje organizaciju rada, međuinstitucionalnu saradnju, sigurnost i povjerenje građana. Ako ti elementi budu usklađeni, elektronski zdravstveni kartoni mogli bi postati važan alat za modernije i učinkovitije liječenje, bez nepotrebnog vraćanja na stare, sporije administrativne obrasce.
Upravo u tome leži i najveći izazov: da tehnologija zaista olakša svakodnevni rad, a da pri tome ne ugrozi povjerljivost podataka niti uspori zdravstvene procese. Građani bi mogli osjetiti prve koristi tek kada digitalni sistemi prestanu biti izdvojeni projekti i postanu međusobno povezani dio iste mreže, dovoljno stabilne da prati pacijenta od prvog pregleda do završene terapije.
Za mnoge bi to značilo manje hodanja po šalterima, a više vremena posvećenog onome zbog čega uopšte dolaze u zdravstvenu ustanovu.
