Doktor Saša Plećević, poznatiji kao doktor Filgud, ponovo je skrenuo pažnju na ono što mnogi piju gotovo bez razmišljanja: gazirane napitke. U kratkom prikazu objavljenom na TikToku, uz jednostavnu demonstraciju sa šećernim kockicama, pokazao je koliko se šećera može kriti u jednoj čaši slatkog pića i zašto takva navika, ako postane svakodnevna, može postati ozbiljan problem za organizam.
Njegovo objašnjenje nije ostalo samo na pukom upozorenju o šećeru. Plećević je kroz nekoliko primjera govorio i o tome kako se nagomilavaju masne naslage, zašto mnogi ljudi precjenjuju učinak popularnih dijeta i zbog čega preskakanje obroka ne donosi automatski željeni rezultat. Sve je to uklopio u poruku koja se svodi na jednostavniju, ali dugotrajniju disciplinu: manje krajnosti, više svijesti o tome šta svakodnevno unosimo u tijelo.
Plećević je i ranije privlačio pažnju javnosti svojim jednostavnim, slikovitim primjerima, a ovaj put je fokus stavio na napitke koje mnogi smatraju bezazlenim. Upravo u tome, prema njegovoj logici, leži najveća zamka: kada nešto pijemo usput, bez posebne pažnje, lako zaboravimo da u čaši ne unosimo samo tečnost, nego i značajnu količinu kalorija. Zato je i njegov nastup djelovao više kao opomena nego kao klasično predavanje o ishrani.
Ta računica je, kako je pokazao, mnogima lakše razumljiva od brojki na deklaracijama. Kada se šećer vidi na stolu, a ne samo na papiru, postaje jasnije koliko brzo se jedna čaša pretvori u teret za organizam. Plećević je upozorio da je upravo u takvim svakodnevnim navikama često skriven problem zbog kojeg ljudi postupno dobijaju na težini, a da toga nisu ni svjesni.
U svom objašnjenju dotakao se i posljedica koje ljudi najčešće primijete tek nakon nekog vremena. Govorio je o celulitu kod djevojaka i masnim naslagama oko stomaka kod muškaraca, želeći pokazati da se posljedice nezdravog unosa ne vide odmah, nego se gomilaju tiho i postepeno. Ipak, takve promjene nisu rezultat samo gaziranih pića. Na pojavu celulita utiču genetika, hormoni i građa vezivnog tkiva, dok se masno tkivo oko stomaka povezuje s više faktora, među kojima su ukupan unos kalorija, fizička aktivnost i nasljedne osobine.
Zato je njegova poruka ostala na nivou upozorenja, a ne zabrane. Plećević nije rekao da su gazirani sokovi nešto što se mora potpuno izbaciti iz života, nego da ne bi smjeli postati svakodnevna zamjena za vodu. Ta razlika je važna, jer mnogi vode računa samo o hrani, dok pritom zaboravljaju koliko kalorija mogu unijeti kroz pića koja izgledaju bezopasno. Ako neko tokom dana popije više čaša zaslađenog soka, ukupan unos šećera može narasti mnogo više nego što bi očekivao.
U ranijim nastupima, uključujući gostovanje u jutarnjem programu televizije Prva, doktor Filgud govorio je i o drugim prehrambenim navikama koje se često predstavljaju kao prečica do vitke linije. Posebno se osvrnuo na popularne dijete, dugotrajno gladovanje i stroga ograničenja pojedinih grupa namirnica. Njegov stav bio je da ljudi prečesto traže komplikovana rješenja, dok zanemaruju osnovno: koliko jedu, koliko se kreću i koliko se takav ritam može održati dugoročno.
Posebno je kritikovao modele povremenog posta u kojima se ne jede osamnaest ili dvadeset sati, a zatim se svi obroci guraju u preostalih nekoliko sati dana. Po njegovom mišljenju, takav raspored mnogima stvara slabost, nervozu i pojačan apetit, pa poslije dugog gladovanja često pojedu više nego što im je potrebno. Naglasio je i da sama činjenica da neko dugo nije jeo ne znači da će nužno smršati, ako u kratkom vremenu unese više kalorija nego što tijelo potroši.
U tom dijelu izlaganja podsjetio je na navike starijih generacija, koje su, kako je rekao, mnogo bolje znale koliko znače umjerenost u porcijama i izbjegavanje kasnog prejedanja. Spomenuo je i raspored u kojem između posljednjeg večernjeg i prvog jutarnjeg obroka prođe oko dvanaest sati. Za mnoge ljude, smatra on, korisno je imati tri do četiri obroka dnevno, najviše pet, uz dovoljno raznovrsne namirnice i porcije koje ne opterećuju organizam.
Kada je riječ o keto dijeti, doktor je zauzeo vrlo oštar stav. Riječ je o režimu ishrane koji podrazumijeva veoma nizak unos ugljikohidrata i veći udio masti, uz odgovarajuću količinu proteina. Upravo takav način prehrane posljednjih godina privukao je veliki broj ljudi koji žele brzo smršati. Plećević je, međutim, upozorio na moguće posljedice pretjeranog oslanjanja na masnu hranu i na neuravnotežen izbor namirnica.
Ipak, taj dio njegovog stava zahtijeva i širi kontekst. Ketogena prehrana ima medicinsku primjenu kod određenih oblika epilepsije, a kod nekih odraslih osoba može dovesti do kratkoročnog smanjenja tjelesne težine i poboljšanja pojedinih metaboličkih pokazatelja. Istovremeno, nepravilno provođenje može uzrokovati nedostatak vlakana, zatvor, promjene masnoća u krvi i druge neželjene posljedice. Ketoza nije isto što i dijabetička ketoacidoza, pa je važno ne miješati ta dva pojma niti pretpostavljati da ista pravila vrijede za sve ljude.
Sličan pristup imao je i kada je govorio o toploj vodi s limunom, napitku koji je na društvenim mrežama često predstavljen kao jutarnji trik za ubrzavanje metabolizma ili topljenje masnih naslaga. Plećević smatra da takvom napitku ne treba pripisivati posebna svojstva kada je mršavljenje u pitanju. Umjesto toga, preporučio je običnu vodu sobne temperature i upozorio da kiseli napici kod osjetljivijih osoba mogu izazvati nelagodu, posebno ako imaju problema sa želucem ili refluksom.
Na završetku svojih savjeta vratio se osnovi od koje, po njegovom mišljenju, sve polazi: umjerenoj ishrani i redovnom kretanju. Upozorio je da savremeni ljudi previše sjede, mnogo vremena provode za računarom ili uz ekran telefona, a zatim pokušavaju nadoknaditi sve dijetama koje obećavaju brze rezultate. Njegova ideja je jednostavna, ali zahtijeva disciplinu — manje grickanja, manje zaslađenih napitaka, više kretanja i jasniji odnos prema onome što svakog dana unosimo u tijelo.
Primjer sa šest kockica šećera zato ostaje upečatljiv upravo zato što ne govori samo o jednom napitku, nego o navikama koje se lako uvuku u svakodnevicu. U toj slici nema dramatičnih tvrdnji, ali ima jasne opomene: ono što pijemo može biti jednako važno kao i ono što jedemo, a zdraviji izbori obično počinju tek kada stvarnu količinu šećera prestanemo posmatrati kao apstraktan broj i počnemo je prepoznavati kao dio vlastitog dana.
