Napetosti na Bliskom istoku ponovo rastu, a sukobi prijete širenjem i utjecajem na cijeli svijet. Dok tenzije rastu, ekonomija i sigurnost u regiji sve više osjećaju posljedice.
Dok tankeri gore u Perzijskom zaljevu i rat se širi regijom, cijena nafte pleše oko 100 dolara po barelu, pokazujući koliko sukob ozbiljno pogađa globalno tržište. Sukob je započeo američko-izraelskim napadima, a sada jasno pokazuje slabosti američkog pristupa i nesposobnost da stabilizira situaciju. Iran je noćnim napadima pogodio ciljeve u Iraku, Bahreinu i Omanu, uključujući vojnu bazu u Erbilu i njemački kontejnerski brod u Hormuškom tjesnacu.
Neidentifikovani dron sinoć je oštetio luksuzni neboder u Dubaiju, simbol bogatstva regije. Iako nije poznato ko stoji iza napada, činjenica da je cilj metropolisa dovoljno govori o haosu u koji sukob gura Bliski istok.
Strategija Irana očituje se u pokušaju izazivanja dugotrajnog ekonomskog šoka. Cijene nafte nastavljaju rasti, dok velike zemlje puštaju na tržište strateške rezerve kako bi stabilizirale situaciju. I dok američki predsjednik tvrdi da je Amerika pobijedila Iran, incidenti poput zapaljenog američkog tankera pokazuju da situacija u Teheranu ne odražava te tvrdnje.
Iran se pripremao desetljećima za ovakav sukob, razvijajući strategiju asimetričnog rata koja cilja globalnu ekonomiju i pomorske rute. Decentralizovana „mozaična odbrana“ omogućava Teheranu da nastavi djelovati i uprkos pokušajima protivnika da obezglavi zapovjedni vrh. Američki planovi, uključujući pokušaje atentata na iranskog lidera, nisu shvatili kompleksnost iranskog sistema.
Iako su američki i izraelski napadi uništili veliki dio iranskih vojnih kapaciteta, Iran i dalje nanosi udarce projektilima i dronovima po regiji. Shahed dronovi i balistički projektili nanose štetu pomorskim snagama i sustavima ranog upozoravanja, a američki presretači poput THAAD-a i Patriot sistema su skupi i ograničeni u resursima. Masovna upotreba jeftinih dronova pokazuje nepraktičnost američkog oslanjanja na sofisticiranu tehnologiju protiv takvih taktičkih izazova.
Iran također vodi strategiju iscrpljivanja protivnika. Kupuje vrijeme i štedi svoje projektile dok prisiljava SAD i saveznike da koriste svoje presretače i iscrpe resurse. Zanimljivo, Amerika je zbog toga tražila savjete Ukrajine, koja ima iskustvo u obrani od jeftinih dronova.
Američki obavještajni podaci sugeriraju da je iransko vodstvo uglavnom netaknuto, što stavlja SAD u složenu situaciju. Troškovi američkih operacija dosežu gotovo milijardu dolara dnevno, dok jasno rješenje sukoba ne postoji.
Iran pokazuje geopolitičku moć blokiranjem izvoza nafte kroz Hormuški tjesnac i omogućavajući partnerima poput Kine da izvoze, dok drugim državama uskraćuje pristup. Time Teheran stvara stratešku polugu koja može prisiliti zaljevske države na ublažavanje odnosa u budućnosti.
Analitičari ističu da rat nema dobar završetak: ili režim ostaje na vlasti i jača vojnu moć, ili nastaje vakuum moći s nepredvidivim posljedicama. Politikom koja je brzo donesena, Trumpova administracija sada je zarobljena između dva ishoda, oba s potencijalno teškim dugoročnim posljedicama za globalnu sigurnost i energetsko tržište.
