Princ je u dvoranu doveo djevojke iz uglednih porodica i pred njih postavio iskušenje kakvo niko nije očekivao: zlatnu kuglu tešku gotovo 100 kilograma, prekrivenu oštrim šiljcima, na koju je trebalo sjesti i izdržati što duže. Dok su jedne za drugom odustajale nakon nekoliko trenutaka, posljednja među kandidatkinjama, kćerka jednog grofa teška oko 130 kilograma, uradila je nešto zbog čega je čitava prostorija zanijemila.
Priča o ovom neobičnom kraljevskom nadmetanju i danas se prepričava zbog načina na koji je razotkrila koliko prvi utisak može zavarati. Ono što je princ zamislio kao provjeru hrabrosti, strpljenja i izdržljivosti pretvorilo se i u trenutak u kojem su predrasude prema jednoj djevojci bile razbijene pred svima. Naizgled jednostavan zadatak otkrio je više o okupljenima nego o predmetu koji je stajao u sredini dvorane.
Prema izvornom zapisu, princ je unaprijed pozvao djevojke iz uglednih porodica širom kraljevstva i najavio da će jedna od njih postati njegova supruga. Međutim, nije otkrio šta ih čeka. Zbog toga su mnoge pretpostavljale da će biti riječ o plesu, manirima, razgovoru ili poznavanju dvorskih pravila, pa je prizor u dvorani iznenadio i njih i posmatrače.
Zlatna kugla u središtu dvorane
Kada su se velika vrata otvorila, pogled okupljenih odmah je privukao predmet na mermernom podu. Bila je to ogromna zlatna kugla, teška gotovo stotinu kilograma, potpuno prekrivena dugim i oštrim šiljcima. Prema priči, prinčevi majstori radili su na njoj sedmicama, što govori koliko je cijeli prizor bio pažljivo pripreman. Nije se radilo o običnom ispitu snage, nego o sceni osmišljenoj da izazove nelagodu i strah.
Tek kada je princ objasnio pravilo, dvoranom se proširio šapat. Njegova zamisao bila je da djevojka koja najbolje podnese zadatak pokaže osobine koje bi, prema njegovom shvatanju, trebale krasiti buduću princezu. Drugim riječima, nije tražio samo ljepotu ili porijeklo, nego sposobnost da se ostane priseban i postojan kada situacija postane neugodna.
Prva djevojka koja je pokušala ispuniti zadatak prišla je kugli, sjela i gotovo istog trenutka ustala uz krik. Druga je izdržala tek nekoliko sekundi. Treća se, prema priči, nije ni potpuno spustila prije nego što je odustala. Ispit je od početka izgledao nemilosrdno, a svaka nova kandidatkinja potvrđivala je koliko je teško ostati miran dok šiljci probadaju odjeću i kožu.
Dok su se učesnice smjenjivale, reakcije su bile različite: neke su plakale, neke su se ljutile, a neke su odustajale već pri samom pogledu na kuglu. Princ ih nije požurivao niti je komentarisao njihove pokušaje. Ostajao je miran i posmatrao, čekajući posljednju kandidatkinju. Takva tišina u dvorani dodatno je pojačavala osjećaj napetosti, jer je svaka nova reakcija imala težinu javnog poniženja ili javnog priznanja hrabrosti.
Kćerka grofa pod teškim pogledima drugih
Kada je sluga izgovorio ime kćerke jednog grofa, atmosfera se osjetno promijenila. Djevojka je bila krupnije građe i imala je oko 130 kilograma, a prema priči se i ranije suočavala s podsmijehom zbog izgleda. Ni tog puta nije bilo drugačije. Neke učesnice su komentarisale hoće li kugla izdržati njenu težinu, druge su se smijale i pitale šta ona uopšte radi među kandidatkinjama.
Jedna joj je čak otvoreno dobacila da li zaista misli da bi princ mogao izabrati baš nju.
Ono što je uslijedilo pokazalo je da nije došla da odgovara na uvrede. Kratko je rekla da je došla proći iskušenje, a ne tražiti tuđe dopuštenje, nakon čega je nastavila prema kugli. U tom trenutku već je bilo jasno da je njen stav drugačiji od stava mnogih okupljenih. Nije pokušavala da se opravda niti da pridobije simpatije, nego je jednostavno odlučila uraditi ono zbog čega je došla.
U izvornom zapisu naglašava se da podsmijeh nije prestao ni kada je stala ispred kugle. Ipak, ona nije odgovorila novim provokacijama. Duboko je udahnula, podigla haljinu i pokušala isto što i sve ostale kandidatkinje. Upravo tu se dogodio preokret: ono što je drugima izgledalo kao siguran poraz pretvorilo se u trenutak u kojem je pokazala najveću mirnoću u prostoriji.
Kada je sjela, bol je, kako stoji u priči, bila vidljiva gotovo odmah. Lice joj je problijedjelo, šake su joj se stisnule, ali nije ustala. U početku se dvoranom ponovo začuo smijeh, no nakon prve minute raspoloženje se mijenjalo. Djevojka je i dalje sjedila. Nakon druge minute na čelu su joj se pojavile kapljice znoja, a ruke počele drhtati. I tada je ostala na mjestu, gledajući pravo prema princu.
Princ je zaustavio iskušenje i objasnio razlog
Tek kada je prošla još jedna minuta, u dvorani više niko nije govorio naglas. Oni koji su je ranije ismijavali sada su je posmatrali u tišini. Princ je tada prvi put ustao s prijestolja i krenuo prema njoj. Prišao joj je, pružio ruku i zaustavio iskušenje. Tada je izgovorio i rečenicu koja je ostala upamćena: „Ovo iskušenje nisam napravio da bih saznao koja je od vas ljepša.“
Nakon toga je objasnio šta je zapravo želio provjeriti. Kako je rekao, u dvorani je već bilo dovoljno lijepih djevojaka, pa ga ljepota sama po sebi nije zanimala. Njegovo iskušenje trebalo je pokazati ko će nastaviti kada postane teško i ko se neće povući samo zato što mu se drugi smiju. Drugim riječima, tražio je odlučnost, unutrašnju snagu i sposobnost da se ostane dosljedan sebi pred tuđim osudama.
U tom završnom trenutku cijela priča dobila je svoju punu težinu. Prednost odabranice nije bila u porijeklu, niti u tome što bi se uklapala u očekivanja okupljenih. Presudilo je to što je ostala postojana kada su svi mislili da neće uspjeti. Za princa je to, prema priči, bilo važnije od izgleda i društvenog utiska.
Zato se i danas ovaj događaj prepričava kao primjer kako se vrijednost čovjeka ne otkriva uvijek na mjestu na kojem to drugi očekuju. U dvorani punoj ljudi koji su je potcijenili, kćerka grofa je ostala mirna dovoljno dugo da pokaže ono što je princ tražio. I upravo je zbog tog trenutka, dok su šiljci i dalje stajali ispod nje, od žene kojoj su se smijali postala izabranica kraljevskog iskušenja.
